Monday 16 November 2009

Integracija Wikija i Blogga

Ovonedeljni domaci zadatak je predstavljanje naprednih tehnika Wikispace-a i azuriranje bloga. Kao meni najlogicnije, odnosno najprakticnije resenje ja sam odlucio da povezem svoj blog sa svojom wiki stranicom. Razlog je jasan, da ne bih pisao istu stvar dva puta, na dva razlicita mjesta.
Povezivanje bloga i wikija je veoma jednostavno. Prvo objavite post na svom blogu, a zatim u meniju za upravljanjem wikijem, odabrati alatku IMPORT BLOG POST, iskopirate adresu svog bloga i odaberete koji post zelite da ubacite na wiki.

moj wikispace

ovaj blog na wikiju

Tuesday 10 November 2009

Liga malog fudbala

Igrači sa spiska, koji su prijavljeni za ligu malog fudbala, da se jave Novaku Raduloviću u četvrtak, 12.11.2009 u 10.00h u studentsku službu, da bi se obavilo slikanje koje je potrebno za dobijanje akreditacija.

Igor Pekić 10/09
Novak Radulović 11/09
Zoran Ćorović 19/09
Miloš Lalatović 14/09
Goran Ćinćur 04/07
Milinko Kojević 12/07
Nikola Nenezić 15/07
Mladen Vijuović 16/07
Denis Šabotić 25/07
Danilo Damjanović 70/07
Darko Bošković 19/08
Danijel Ćosović 20/08
Amer Osmanović 36/08
Abdulah Dedeić 40/08
Nemanja Radević 50/08

Monday 9 November 2009

Blog

Reč blog je kovanica koja je nastala od web log i ime je donekle samoobjašnjavajuće. Naime, blog je "dnevnik" koji se nalazi na internetu. Dnevnik sam stavio pod navodnike jer postoje različiti blogovi koji nisu dnevnici, ali prvobitna funkcija bloga je bila upravo ova. Na par mesta sam video da se za blog kaže da je to javni dnevnik, ali se tu ne slažem, jer blog može biti i privatan. Možete ga urediti tako da samo vi možete da čitate ono što ste napisali, ili da samo nekoliko ljudi, koje vi odaberete može da čita i/ili unosi nove tekstove. Nema mnogo privatnih blogova, jer je jedna od glavnih osobina blogovanja mogućnost ostavljanja komentara korisnika.

U poslednje vreme su blogovi postali jako popularni iz prostog razloga što je to način na koji svako može da postavi na internet šta želi, bez obzira koliko ima znanje o tehničkim aspektima funkcionisanja sajta. Blogove koriste i velike firme za komunikaciju sa klijentima. Postoje i usko stručni blogovi, koji obrađuju jednu temu i predstavljaju mesto okupljanja profesionalaca iz date oblasti, zatim postoje foto blogovi za objavljivanje slika, lični blogovi... Ograničavajući faktor je jedino mašta.

Pokretanje bloga

Postoji dva načina na koji možete da pokrenete svoj blog.

Prvi je malo komplikovaniji, ali ima svoje prednosti. Možete da iznajmite web hosting i zakupite domen (ili da iskoristite postojeći), sa interneta skinete software potreban za blog, instalirate ga i imate svoj blog. U tom slučaju ćete imate adresu tipa http://blog.vase_ime.org ili "http://www.vase_ime.org/blog/, u zavisnosti od podešavanja. Software-a ima raznih, ali svakako najpopularniji je Wordpress.

Drugi način je dosta jednostavniji i jeftiniji, jer ne morate da plaćate hosting, nego ga dobijate besplatno. Isto kao što Google i Yahoo (i mnogi drugi) daju besplatne mail naloge, tako postoje sajtovi koji nude besplatno hostovanje vašeg bloga. Moj omiljeni je Blogger. Postoji i domaći blog servisi (na primer Blog.co.yu) i na vama je da izaberete koji ćete koristiti.

Koji god servis da odaberete, postupak pokretanja bloga je sličan. Potrebno je da se registrujete i odaberete adresu bloga i to je uglavnom to. Registracija je uglavnom klasična kao i na bilo kom drugom servisu (mail, forum). Na besplatnim servisima adresa uglavnom ima oblik http://vase_ime.blogspot.com ili http://vase_ime.blog.co.yu. Interfejs je uglavnom jako jednostavan i svi početnici mogu da se snađu bez nekih velikih problema.

Facebook

Facebook je internet stranica koja služi kao servis za socijalnu mrežu. Počeo je s radom 4. februara 2004. Ova internet stranica, na koju se svako može učlaniti, nalazi se u vlasništvu istoimenog preduzeća koje i upravlja njime. Njegovi korisnici se mogu pridruživati u mreže koje su organizovane po gradovima, radnim mjestima, školama i regijama, kako bi se povezali i komunicirali s drugim ljudima. Takođe, ljudi mogu dodavati prijatelje, slati im poruke, a mogu i ubacivati nove podatke u svoje lične profile kako bi obavijestili prijatelje o sebi.

Stvorio ga je Mark Zakerberg dok je bio student na Univeryitetu "Harvard". Prvobitno, članstvo na ovoj internet stranici je bilo dozvoljeno samo studentima s "Harvarda", da bi se kasnije proširilo na studente sa svih koledža koji su članovi lige "Ivy". Poslije nekog vremena, članstvo je omogućeno svim studentima i srednjoškolcima, a na kraju je omogućeno svim osobama koje imaju 13 ili više godina. "Fejsbuk" danas ima oko 110 miliona aktivnih korisnika širom svijeta.

U nekim zemljama, kao što su Sirija i Iran, pristup ovoj internet stranici je blokiran na neograničeno vrijeme, a isto je učinjeno i na brojnim radnim mjestima, kako bi se produktivnost povećala. Jedan od problema je predstavljalo nepoštovanje privatnosti korisnika, koje je nekoliko puta dovedeno u pitanje. Nekoliko Zakerbergovih bivših kolega studenata je podnijelo tužbe protiv "Facebooka", tvrdeći da im su im izvorni kod i druga intelektualna svojina ukradeni.

Mape uma

Mape uma, za one kojima je to nov pojam, predstavljaju način da se puno informacija stavi na jedan list papira, da se na dobar način organizuju beleške. Moguće je čak i celu knjigu sumirati na takav način, olakšavajući sebi da se kasnije prisetimo svih glavnih stvari, bez velikih osvrtanja na detalje. U tome i jeste poenta. Naš mozak voli da pamti samo ključne ideje i ključne reči.

Kako se crtaju mape uma?

Najpre se crta centar mape uma, koji treba da predstavlja ključni pojam, ključnu ideju, ili još bolje, crtež glavnog pojma. Suvišno je reći da jedna slika vredi hiljadu reči i da će naš mozak poslednje zaboraviti, a prvo se setiti neke slike ili crteža. Ukoliko je centralni crtež specifičan, smešan ili sadrži asocijaciju na ključni pojam, naš mozak će sliku usvojiti u deliću sekunde. Mapa uma u suštini sadrži asocijacije misli koje proističu ili se vezuju za centralnu tacku. Iz centralne slike se granaju ostale teme, koje mogu da se dalje granaju u manje važne pojmove. Mape uma se crtaju najčešće flomasterima, mada mogu da se koriste i bojice ili markeri. Bitno je da centralni crtež sadrži minimum tri boje, kako bi se stvorila iluzija trodimenzionalnosti koja deluje uverljivo našem umu. Što više boja, to bolje. Isto važi i za crteže. Naš mozak voli slike i crteže i sve mu je mnogo zanimljivije, lepše i lakše za pamćenje ukoliko sve vreme pravi slikovitu asocijaciju na dati pojam. Dakle, što više crteža. Pritom se preporučuju samo pozitivne asocijacije.


moja mapa uma, sa prikazom nekih web 2.0 alata i propratnim linkovima i dodatnim opisima:
http://www.mindmeister.com/maps/show/33799048

Moodle

Moodle je Open Source Course Management System (CMS), takođe poznat kao sistem za upravljanje učenjem (LMS) ili Virtual Learning Environment (VLE). On je postao vrlo popularan među nastavnicima širom svijeta kao alat za kreiranje online dinamičkih web stranica za njihove studente. Za rad, ona mora biti instalirana negdje na web serveru, ili na jednom od vlastitih računara.

Šta je Moodle?

Težište projekta Moodle je uvijek na davanju edukatoru najboljeg alata za upravljanje i unapredjenje učenja, ali postoji mnogo načina za korištenje Moodle-a:

* Moodle ima karakteristike koje im omogućuju vrlo velike razmjere za ugradnju i stotine hiljada učenika, ali isto tako može koristiti za osnovne škole ili obrazovanje iz hobija.
* Mnoge institucije ga u potpunosti sprovode kao svoju platformu za on-line kurseve, a neki ga jednostavno koristiti kao dodatak face-to-face kurseva (poznato i kao mijesano ucenje).
* Mnogi naši korisnici vole da koriste razne aktivnosti modula (kao što je Forum, wiki, baze podataka i tako dalje) za izgradnju bogate saradničke zajednice učenja oko njihovog predmeta interesa, dok drugi radije koriste Moodle kao način isporuke sadržaja za studente (kao što su standardni paketi SCORM) i ocjenjuju učenje putem zadataka ili kvizova.

E-učenje

Elektroničko učenje (e-učenje ili e-learning) danas sve češće susrećemo u praktičnoj primjeni. Osim osnovne upotrebe multimedije i u sklopu svakodnevnog formalnog obrazovanja, danas se putem sistema e-učenja omogućava i organizacija konferencija, kao i tzv. E-learning akademije, online obrazovanja zaposlenih u nekim fabrikama te različiti komercijalni tečajevi.

Današnje doba modernih tehnologija i globaliyacije donosi brze promjene u svim aspektima ljudskog života. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opšti razvoj kontinuirano zahtijeva nova znanja i vještine. Javlja se potreba za što bržim, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno, široko dostupno.

Definicija E-učenja

Osnovna definicija E-učenja kaže kako je to "...korištenje multimedije i Interneta u svrhu poboljšanja kvaliteta učenja - omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama i omogućavanjem saradnje i komunikacije i na daljinu.

Prednosti

  • E-učenje omogućava korisnicima kvalitetno učestvovanje u nastavi i kada to pitanje udaljenosti, rasporeda i sličnih okolnosti praktički čine nemogućim. Široka dostupnost istovremeno omogućava i istovremeno učestvovanje velikog broja korisnika.
  • U potpunosti modernizovana e-učionica otvorena je 24 sata dnevno, što omogućava najefikasnije moguće iskorištavanje vremena. Korisnici sami biraju kada će i kako pristupiti e-učenju budući da imaju stalan pristup materijalima i nastavi koju polaze.
  • E-učenje putem internetaa omogućava posebno dinamičnu interakciju između instruktora i polaznika, kao i polaznika međusobno. Svaki pojedinac doprinosi nastavi pokretanjem, odnosno učestvovanjem u raspravama koje se tiču dotične teme.
  • U sklopu sistema lako je omogućena integracija i pristup drugim izvorima bitnima za gradivo koje se podučava.

Nedostaci

  • E-učenje zahtijeva od korisnika određena znanja i vještine kako bi se mogli njime koristiti. Bez određene računarske pismenosti, gradivo integrisano u sklopu elektronskog sistema učenja postaje potpuno beskorisno. Osim tih znanja, za provođenje e-nastave bitno je i da svaki od korisnika ima za to određenu opremu.
  • Ni najkvalitetnija oprema na kojoj se izvodi e-nastava nije stopostotno pouzdana. Čak ni kada mogući tehnički problemi ne dovedu do prekida u izvođenju e-nastave, svakako će doprinijeti padu koncentracije korisnika, a samim time i padu kvaliteta e-učenja.
  • Omogućavanjem samostalnijeg određivanja načina i vremena učenja, e-učenje svojim učenicima donosi i veću odgovornost. U određenim oblicima e-učenja oni se tako sami moraju motivisati, individualno procjenjivati potrebu za učenjem, što može dovesti do lošijih rezultata i objektivno slabog napretka u procesu učenja.
  • Jedan već razrađen sistem e-učenja nailazi na probleme s autorskim pravima za sadržaje određenog tečaja i sl., kao i na pojavu sličnih nelojalnih ili pak kvalitetnijih tečajeva drugih autora. Sistem zahtijeva određenu tehničku podršku, koja košta, i stalan razvoj u skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi.